Montessori

Marija Montessori rođena je 31. kolovoza 1870. u talijanskom mjestu Chiaravalle ( provincija Ancona ).

Odrasla je u vrlo imućnoj i obrazovanoj obitelji sa liberalnim stajalištima. Diplomirala je medicinu kao prva žena u Italiji 1892. na dječjem odjelu sveučilišne psihijatrijske klinike u Rimu. Tada se zainteresirala za problem djece sa poteškoćama i proučavajući radove Jean Marc Itarda,francuskog liječnika i učitelja gluhonijemih, koji je smatrao da se svako osjetilo može razviti sustavnim vježbanjem i Eduarda Seguina, čije djelovanje ju je potaknulo da kreira vlastiti didaktički materijal na osnovi vlastitog iskustva.

Početkom dvadesetog stoljeća upisuje na Sveučilištu u Rimu pedagogiju, antropologiju i psihologiju, a 1907. otvorila prvu Casa dei bambini (Dječju kuću) u jednoj sirotinjskoj četvrti toga grada. Tada po prvi puta do izražaja dolaze Marijine metode i materijali za igru. Prostorije u kući su bile osmišljene na način da djecu potiču na vježbanje svih osjetila i da se mogu nesmetano keretati, a djeca dobivaju priliku sama birati aktivnosti i materijale.

1929. zajedno sa sinom Mariom osniva međunarodno udruženje „ Association Montessori International“ koje se i danas bavi razmjenom stručnjaka i osposobljavanjem učitelja i odgajatelja.
Zbog svojih zasluga s područja odgoja i obrazovanja tri puta je bila nominirana za Nobelovu nagradu za mir, ali je nikada nije dobila.

Umrla je u 6.svibnja 1952. u svojoj 82.godini u Noordwijku pored Amsterdama.
Suvremeni znanstvenici sada, gotovo stoljeće kasnije utvrđuju znanstvene činjenice koje potvrđuju njena otkrića. Knjige koje je napisala, pribor koji je konstruirala i njene spoznaje značajno su utjecale na razvoj pedagogije u cijelom svijetu.

Montessori pedagogija je obilježena idejom: „ Pomozi mi da to učinim sam.“

Djeca kroz niz vježbi, polazeći od konkretnog k apstraktnom, pomoću posebno načinjenog pribora i pripremljenog okružja uistinu uče sama, a glavni ciljevi i zadaci rada su:

  • dobro upoznati dijete i odrediti njegove stvarne potrebe i mogućnosti
  • usmjeriti dijete na izbor onih didaktičkih sredstava koja potiču njegove mogućnosti i kreativnosti
  • primjereno poticati vještine i znanja sukladno djetetovim mogućnostima
  • poticati razvoj senzo i grafo – motorike
  • pripremati dijete za polazak u školu
  • poticati druženje
  • stjecati sigurnost i povjerenje u vlastite mogućnosti
  • razvijati govor, koncentraciju i komunikaciju

Stoga Montessori odgojitelj ne poučava djecu, već ih prati i pomaže da individualno u vlastitom ritmu usvajaju vježbe za poticanje samostalnosti, razvijaju svoje osjetilne sposobnosti, usvajaju osnovna znanja iz jezika i matematike

Marija Montessori razvila je sustav didaktičkog pribora u kojem se jedan pribor nastavlja na drugi i pomoću kojeg dijete uspostavlja kontakt sa svijetom i ljudima. Stoga je taj pribor nazvala „ ključ koji otvara vrata svijet“, jer djeca preko reda zakonitosti koji je utkan u pribor sama otkrivaju svijet. Pri tome je držala važnim da se pribor ne zamijeni sa stvarnim svijetom.

Montessori pribor podijeljen je prema odgojno – obrazovnim područjima rada. Za vrijeme boravka u vrtiću, dijete prolazi kroz odgojna područja i stječe niz vještina. Odgojna područja su :

  1. Poticanje samostalnosti – područje rada koje se sastoji od aktivnosti koje se odnose na svakodnevni život, te se dijete osamostaljuje i brine se ne samo o sebi, već i o okolini u kojoj se nalazi. Cilj ovih vježbi je jačanje mišića, usavršavanje koordinacije pokreta i razvijanje sposobnosti koncentracije.
  2. Osjetilno senzoričko područje –područje rada koje mora djetetu u skladu sa njegovom prirodom omogućitida manipulacijom predmeta, razvija svoje sposobnosti promatranja, prepoznavanja, prosuđivanja i razvrstavanja.  Pribor je tako izrađen da u sebi sadrži mogućnost provjere ispravnosti, potiče dijete na razmišljanje, zaključivanje, koncentraciju i uočavanje različitosti. Pribor služi za stimulaciju svih osjetila.
  3. Jezično područje – posebna se pažnja obraća obogaćivanjem rječnika i komunikaciji, a kasnije pisanju i čitanju. Pribor se sastoji od slova od brusnog papira, kartica sa sličicama za imenovanje, knjižicama za čitanje – svime što omogućuje djeci obogaćivanje rječnika, izgovor, analizu i sintezu riječi
  4. Matematičko područje - djeca upoznaju pojam broja, uče simbole za brojke, razvijaju sposobnosti brojanja, upoznaju se s dekadskim sustavom te uče osnovne matematičke operacije računanja
  5. Kozmički odgoj - pribor za kozmički odgoj daje mogućnost djeci za istraživanje na području zemljopisa, botanike, zoologije, povijesti i kulture. Djeca  se upoznaju s bližom i daljnjom okolinom gdje uče o nastanku svijeta, svemiru, o našem svijetu, sunčevom sustavu, planetima, Zemlji, kontinentima, državama, gradovima… Na taj način pomaže se djetetu u shvaćanju da je ono, kao i sve oko njega dio kozmosa i potiče razvoj pripadnosti i odgovornosti za okoliš.

Specifičnost našeg vrtića je pribor za poticanje glazbom (glazba se koristi kao sredstvo izražavanja gdje se djeca kroz razne brojalice i igre s pjevanjem upoznaju s glazbalima, notama i notnim pismom, glazbenom ljestvicom čime se kod djece razvija slušna osjetljivost kao i osjećaj za ritam, metar, tempo i dinamiku. Također djecu upoznajemo s najistaknutijim skladateljima klasične glazbe uz slušanje odabranih djela te svakog tjedna osmišljavamo prigodne  glazbeno scenske izraze kojima obogaćujemo priredbe za naše roditelje)

Pribor je osmišljen u našem vrtiću prema načelima Montessori pedagogije a provodi se uz korištenje knjiga „Slušamo, pjevamo, plešemo, sviramo“ i „Kako pomoći djeci glazbom“ autorice mr.sc.Valerije Majsec Vrbanić.

„ Montessori je pristup koji potiče samostalnost djeteta, ne da ga pripremi samo za školu, nego da ga pripremi za život. „